Neodlučnost nam uzima puno vremena i energije te koči naš napredak u svakom pogledu. Toga uopće nismo toliko svjesni jer se to događa na jednoj vrlo suptilnoj razini.
Većina ljudi nažalost živi na autopilotu, po nesvjesnim programima. Ne odlučuju svjesno o svom životu dopuštajući drugima da to čine za njih, prepuštajući se olako danim okolnostima.
Život pak teče bez obzira na to jesmo li njegov aktivni ili pasivni sudionik.
Kad biramo biti pasivni i ne donositi odluke za sebe, to je kao da sjedimo na stražnjem sjedalu auta umjesto da sjedimo na vozačevom mjestu i upravljamo volanom svog života.
Dnevno donesemo čak 35 tisuća odluka! Zvuči puno i kao da je nemoguće, no kada malo bolje razmislimo puno je toga o čemu svakodnevno odlučujemo.
Što odjenuti, što jesti, kojim putem danas ići na posao, kada održati važan sastanak, očistiti inbox, uzvratiti propuštene pozive, kupiti nešto, odraditi nešto, kliknuti na link i pročitati ovaj tekst…
Da, sve su to ni manje ni više nego naše odluke samo što ih donosimo brzo i više manje automatski, stoga ih ne percipiramo kao posebno važne i ne doživljavamo kao „odluke“ u pravom smislu te riječi.
Odluke koje iscrpljuju
S druge strane, postoje odluke o kojima dugo razmišljamo, analiziramo, važemo razloge „za“ i „protiv“, diskutiramo o njima s drugim ljudima i stalno nam se motaju po glavi.
Ovakvim odlukama itekako dajemo važnost i doživljavamo ih kao „odluke“ u pravom smislu te riječi. I upravo su to te odluke koje nas najviše iscrpljuju i o kojima u ovom tekstu pišemo.
Zašto nas takve odluke najviše iscrpljuju? Ne zato što su velike i važne. Velike su i važne onoliko koliko mi o njima razmišljamo.
Odgovor je vrlo jednostavan – iscrpljuju nas zato što su nedonesene!
I kao takve prisilno okupiraju prostor u našoj glavi, troše našu energiju, naše vrijeme, plijene našu pozornost i narušavaju naš unutarnji mir. Pravi energetski vampirići.
Dok razmišljamo o tim nama važnim odlukama, imamo osjećaj da se „bavimo“ tim odlukama i da smo na neki način produktivni. No, mi zapravo o njima samo razmišljamo i to je to.
Ponekad toliko intenzivno razmišljamo o njima da imamo osjećaj kao da smo se dobro naradili i da smo nešto odradili! A u stvarnosti se zapravo nismo pomaknuli niti milimetra.
Jer izvrtjeli smo tu odluku u glavi no na kraju dana ona je i dalje nigdje drugdje nego samo u našoj glavi. Nedonesena.
A naš mozak raspolaže ograničenim količinama energije u danu i trebali bi se pitati na što želimo trošiti tu energiju.
Čuvajte svoju energiju
Kao što nam je prirodno paziti da se ne razbacujemo novcem kojeg imamo, isto tako bi trebali paziti da se ne razbacujemo svojom energijom. Jer i ona je potrošiva.
Kada je donošenje odluka u pitanju, svoju energiju možemo koristiti na dva načina:
1) Možemo ju trošiti na razmišljanje o odluci, njeno analiziranje i preispitivanje, u kojem slučaju se sva aktivnost događa samo u našoj glavi,
2) Ili možemo donijeti tu odluku i potom svoju energiju, umjesto na razmišljanje o odluci, preusmjeriti i utrošiti na provedbu te odluke!
Donošenje odluke ne treba poistovjećivati s tim da pod svaku cijenu trebamo nešto učiniti. Odlučni smo kada nečemu čvrsto i samopouzdano kažemo DA ili NE. I kada stanemo iza tog svog odgovora i sami sebi držimo leđa.
No, između odgovora DA i NE postoji cijela paleta odgovora koji nas hvataju u zamku neodlučnosti i uvode u krug samoiscrpljivanja.
To su odgovori poput: „Ne znam, nisam sigurna, možda, moram još vidjeti, moram razmisliti, što ako donesem krivu odluku…“.
Ogromna je razlika između osjećaja koji imamo kada kažemo:
a) „DA, to ću učiniti“ ili „NE, neću to učiniti iz tog i tog razloga“
b) Ili kada vrtimo u glavi: „Ne znam, nisam sigurna, možda, moram još vidjeti, moram razmisliti, što ako donesem krivu odluku…“.
U prvoj opciji, odluka je donesena, izbačena je iz naše glave, ne razmišljamo više o njoj i ne dopuštamo da nas iscrpljuje. Preusmjeravamo potrošnju naše energije na provedbu donesene odluke (ako je naša odluka bila DA) ili za nešto potpuno novo (ako je naša odluka bila NE). U svakom slučaju, hodamo i pomičemo se prema naprijed.
U drugoj opciji ostajemo u začaranom krugu vlastite neodlučnosti i samoiscrpljivanja. Nekontrolirano i uzaludno razbacujemo svoju energiju, ostajemo u svojoj glavi, ne poduzimamo nikakve aktivnosti osim razmišljanja. U ovom slučaju također hodamo, no ne prema naprijed nego u mjestu!
Ako želite odvažnije kročiti prema naprijed i s više samopouzdanja donositi odluke kojima ćete biti zadovoljni, pridružite nam se na programima kundalini joge u Chillout Gardenu! Kundalini joga siguran je put do unutarnje jasnoće i radosnijeg života, a više o istoj možete doznati na našem blogu!
