U životu smo svakodnevno izloženi kako ugodnim tako i neugodnim iskustvima.

Iako je i jedno i drugo sastavni dio života, često mislimo i očekujemo da bismo se cijelo vrijeme trebali osjećati dobro i da bi nam se stalno trebale događati samo lijepe i ugodne stvari.

Ljutimo se kada nam se događaju neke neželjene situacije i pitamo se zašto stalno iskaču neki problemi koje moramo rješavati i požari koje moramo gasiti.

Stalno čekamo da nešto prođe pa da onda imamo malo mira i uživanja.

Ne moramo se cijelo vrijeme osjećati ugodno

Ako mislimo da bismo se stalno trebali osjećati ugodno i da bi nam se trebale događati samo lijepe stvari, malo je reći da smo si dali nemoguću misiju.

Dok god ne prihvatimo da su i neugodna iskustva i loši osjećaji sastavni dio života, život će nam priređivati veći broj neugodnih iskustava nego što je to možda potrebno.

Jer sve što nam se događa ima neku svoju svrhu i razlog. Život nas pokušava nečemu naučiti.

U svakom iskustvu krije se neka vrijedna lekcija, neka duboka mudrost koja nam fali i koja našim prolaskom kroz određeno iskustvo želi biti integrirana u našu svijest.

Život je pun dualnosti i kontrasta. Podešen je tako da ponekad moramo iskusiti jednu krajnost da bi spoznali što je druga krajnost.

Bez mraka ne bismo znali što je svjetlo. Bez hladnog ne bismo znali što je toplo. Bez straha ne bismo znali što je sigurnost. Bez usamljenosti ne bismo znali što je pripadnost. Bez ograničenosti ne bismo znali što je sloboda.

Kada bismo se ovoga mogli sjetiti u trenutku kada prolazimo kroz neko teško razdoblje, brže bismo prošli kroz to razdoblje. Ne bi nas zaobišla bol, no bolje bismo se nosili s njom.

Fokus na dobro i željeno

Većina ljudi ne percipira događanja i okolnosti svog života na ovaj način nego uglavnom budu u potpunosti konzumirani teškim iskustvom kroz koje prolaze.

Postanu preokupirani i fokusirani isključivo na loše iskustvo koje im se događa.

Zauzeti su borbom protiv onoga što ne žele i što im se ne sviđa.

Takvo mentalno i emocionalno stanje potpuno je drugačije od onoga kada smo fokusirani na ono što želimo i što nam se sviđa.

U tom slučaju sva loša iskustva samo su prolazne stanice na putu do boljih iskustava i onoga što želimo, čemu težimo i što nam se sviđa.

Pokušajmo si ovo predočiti kroz jedan slikoviti primjer autorice Teal Swan.

Primjer sjevera i juga

Zamislimo dvije točke od kojih se jedna nalazi na jugu, a druga na sjeveru.

Recimo da jug predstavlja ono što nam se ne sviđa, a sjever ono što nam se sviđa.

Ako znamo gdje je jug, onda lako možemo odrediti gdje je sjever. A ako možemo odrediti gdje je sjever, onda možemo i krenuti prema tom sjeveru.

Dakle, ako znamo odrediti što nam se ne sviđa (jug), onda možemo lako odrediti što je to što nam se sviđa (sjever). A ako možemo odrediti što je to što nam se sviđa, onda možemo i krenuti prema tome.

Umjesto da detektiramo što je naš sjever i jednostavno krenemo prema tom našem sjeveru, što mi ljudi radimo?

  1. Neki ljudi provode svoje vrijeme na jugu i ljute se što je jug takav. Aktivni su u kukanju i u žaljenju samih sebe.
  2. Nekim ljudima prolaze godine na jugu, no ne kukaju i ne žale se nego se jednostavno nadaju da će se jug nekim čudom jednog dana pretvoriti u sjever.
  3. Nekim ljudima se toliko ne sviđa biti na jugu pa stalno pokušavaju izbjeći jug. A ako izbjegavamo jug, to ne znači nužno da smo se uputili prema sjeveru - možemo ići na istok ili zapad, a nijedno od toga nije u smjeru sjevera.

U sva tri slučaju vidljivo je da nedostaje fokus na sjever i da kronično nedostaje bilo kakvih aktivnosti u vidu kretanja prema sjeveru. Strahujemo od krivih odluka (a krive odluke zapravo ne postoje) i iscrpljujemo se neodlučnošću. No važno je donositi odluke unatoč strahu koji osjećamo i djelovati u skladu s njima.

U suštini – ljudi ponekad cijele svoje živote provedu ljuteći se na jug, boreći se s jugom ili izbjegavajući jug.

I ne padne im na pamet da prebace svoj fokus na sjever i da se korak po korak, dan po dan, svladavajući izazov po izazov kreću prema svom sjeveru.

Drugim riječima - ljudi ponekad provedu cijele svoje živote ljuteći se što im se događaju stvari koje im se ne sviđaju, bore se s time ili to pokušavaju izbjeći.

I ne padne im na pamet da prebace fokus s onoga što im se ne sviđa na ono što im se sviđa i da se korak po korak, dan po dan, svladavajući izazov po izazov kreću prema onome što žele i što im se sviđa.

Jug je sastavni dio života, a o nama ovisi hoće li jug biti naše finalno odredište ili samo prolazna stanica.

Dopustite da vaše znanje o jugu definira i kristalizira što je vaš sjever.

A zatim krenite donositi odluke i poduzimati aktivnosti pomoću kojih se, tempom koji vama odgovara, krećete u smjeru svog sjevera!

Chillout Garden tu je da vam pomogne na putu do vašeg sjevera! Pridružite nam se na programima kundalini joge i naučite kako jasnije definirati i odvažnije slijediti svoje istinske želje!

Prisjetite se neke svoje trenutne situacije koja vas muči i frustrira već neko vrijeme.

Kada imamo takvu situaciju i ona se ne mijenja, s vremenom to počinjemo sve teže i teže podnositi i kad tad dođe taj trenutak u kojem shvatimo da zapravo cijelo vrijeme trpimo nešto što nam uopće ne odgovara odnosno nešto što nije u skladu s nama.

Nakon što smo to shvatili, obično našem mozgu treba neko vrijeme da procesuira tu spoznaju. U ovoj fazi često znamo zamjerati sami sebi što smo dopuštali da se neke stvari događaju. Nije uvijek lako to si priznati.

No nema nikakve potrebe da si zamjeramo jer svaki čovjek radi najbolje što zna u datom trenutku. Čim spozna da može bolje, preusmjerit će se prema tom boljem.

Strah od promjene

Nakon što smo spoznali da smo nezadovoljni, te nakon što smo procesuirali tu spoznaju, počinjemo razmišljati o tome što bi mogli učiniti da stvari za nas postanu bolje.

Ovdje se nalazimo tik ispred neke promjene koja će se uskoro početi događati ili neće.

Upravo u ovoj fazi tj. na ovom mjestu, nalazeći se tik ispred promjene, često zakažemo. Prestrašimo se.

Prestrašimo se promijenjene verzije sebe.

One verzije sebe koja je prepoznala neku svoju potrebu koju je dugo zatomljavala. A jednom kada prepoznamo da imamo potisnutu potrebu, automatski imamo poriv i udovoljiti toj potrebi.

Kao kada smo gladni ili žedni pa ćemo udovoljiti tim potrebama. Nećemo trpjeti i dopuštati da unedogled budemo gladni ili žedni. Niti ćemo od nekog drugog očekivati da nas nahrani ili napije. Niti ćemo kukati i kriviti druge što smo gladni ili žedni.

Prestrašimo se promijenjene verzije sebe jer nije jednostavno udovoljiti, primjerice, potrebi za slobodom ili potrebi za poštovanjem. To su daleko sofisticiranije ljudske potrebe od osnovnih bioloških potreba poput gladi ili žeđi.

Razumljivo je da se prestrašimo jer nam rješenja u ovim slučajevima nisu servirana na pladnju, tj. nisu nam uvijek lako dostupna niti poznata. Želimo nešto i znamo da to želimo, ali mislimo da ne znamo kako doći do toga.

Uslijed te prestrašenosti započinjemo preispitivati svoje nezadovoljstvo u vezi svoje situacije koja nas muči. Preispitujemo je li nam zaista baš tako loše, pretjerujemo li možda, jesmo li možda ipak prezahtjevni, imamo li prevelika očekivanja, jesmo li nezahvalni u vezi onoga što imamo, jesmo li pohlepni ako od života očekujemo više od onog što imamo i slično.

Pokušavamo se „izvući“ iz onog trenutka u kojem se od nas očekuje donošenje neke odluke i poduzimanje nekog iskoraka koji će pokrenuti promjenu koju priželjkujemo.

Stagnacija ili napredak unatoč strahu

U daljnjem tijeku razvoja događaja moguća su dva scenarija:

a) da pokleknemo pred strahom, odustanemo i povučemo se;
b) ili da unatoč strahu donesemo odluku i učinimo iskorak prema naprijed.

U prvom scenariju svojevoljno pristajemo ostati u situaciji koja nas ne zadovoljava. U tom trenutku tu situaciju percipiramo kao svoju zonu komfora.

No je li nam doista „komforna“ situacija koja nas toliko dugo već frustrira? Sigurno nije.

Ali nam je POZNATA pa je zato mentalno udobnija od neke potpuno nove situacije. Jer, iako čeznemo za novom situacijom, mi ipak nikada nismo bili u njoj pa nam je potpuno nepoznata i time nekomforna.

I što se onda događa u tom prvom scenariju? Jedno veliko ništa.

Drugim riječima – stagniramo!

Promijenjena verzija sebe nikada ne ugleda svjetlo dana. Ostaje samo ideja u glavi, neiskorišteni potencijal, samo dio naše mašte i neispunjenih želja. Vraćamo se dobrom starom kukanju kao jedinom lijeku za naše nezadovoljstvo.

Ako se odlučimo za drugi scenarij u kojem koračamo naprijed usprkos strahu, tada bi promijenjena verzija sebe itekako ugledala svjetlo dana. Donijeli bi odgovarajuću odluku i krenuli bi u njenu realizaciju i to bi nas povelo u smjeru priželjkivane promjene.

Kakvu točno odluku donijeti i što točno učiniti – pitanja su na koja odgovore već znamo.

Svaki put kad nešto trebamo učiniti, na intuitivnoj razini mi već znamo što je to. Međutim, nemamo razvijenu naviku da tako olako vjerujemo sami sebi.

Unutarnji glas - vodič koji ne griješi

Postupati u skladu sa svojom intuicijom, tj. sa svojim unutarnjim glasom koji čujemo, nije lako jer često zahtjeva od nas da donosimo nelogične odluke i činimo sulude stvari.

No naš unutarnji glas nas nikada ne može odvesti u krivom smjeru jer je to glas naše duše. A na nju se uvijek možemo osloniti. Ona zna bolje od nas. Uvijek i beziznimno.

Ne zaboravite - krive odluke zapravo ne postoje, a neodlučnost nas samo može iscrpiti.

Ovdje svakako treba izreći glasno jednu jako važnu stvar, a to je da naša duša nema plan izbjegavanja boli i neugodnih iskustava kroz koja ponekad moramo proći da bismo stigli tamo gdje uistinu želimo biti.

Uloga naše duše je da nas najkraćim putem dovede tamo gdje želimo biti. Bez obzira na to što je taj put malo grbav, stjenovit i vjetrovit. Malo ćemo se napregnuti, no ništa što nismo u stanju savladati.

I tako ćemo doživjeti ekspanziju u životu i svjedočiti svom osobnom rastu i razvoju.

Zaključno, bilo da ostanemo tamo gdje jesmo, bilo da učinimo iskorak prema željenoj promjeni – u obje opcije pristajemo na određenu dozu neugodnih osjećaja.

U prvoj opciji to će biti oni stari i poznati neugodni osjećaji radi kojih smo i počeli razmišljati o promjeni, a u drugoj opciji to će biti nelagodni osjećaji s kojima ćemo se susretati dok savladavamo onaj novi, ali grbavi, stjenoviti i vjetroviti put.

Na vama je da procijenite što vam se više isplati - imati neugodne osjećaje koji su sastavni dio vašeg stagniranja ili imati neugodne osjećaje koji su sastavni dio vašeg osobnog rasta i razvoja? Nagrade su neusporedive!

Sjetite se ovog teksta svaki put kada se prestrašite svojih velikih želja i neograničenih mogućnosti koje vam život pruža! I pridružite nam se na programima kundalini joge kako biste sve velike i male odluke donosili brže i lakše, a život živjeli odvažnije i radosnije!

Zbog straha da ne donesemo pogrešnu odluku jako puno razgovaramo sami sa sobom u glavi, pitamo se „što ako“, vrtimo razne scenarije, tražimo mišljenja drugih ljudi i bojimo se posljedica pogrešne odluke.

Sve je to normalno i prirodno. To je proces kroz koji svaka osoba prolazi i sastavni je dio našeg unutarnjeg svijeta. No ako si želimo ovaj proces olakšati, korisno je sagledati stvari iz malo drugačije perspektive.

U ovom tekstu gledamo iz perspektive da ne postoje krive odluke.

Zbog čega se toliko mučimo s donošenjem odluka?

Najveći problem zbog kojeg se većina ljudi muči s donošenjem odluka je mišljenje da postoje ispravne i krive odluke. No, svaka naša odluka može biti ispravna ako promotrimo malo širu sliku.

Kada donesemo neku odluku, obično nakon toga slijede neke naše aktivnosti kojima provodimo tu odluku i kao rezultat provedbe te odluke dobivamo određeni ishod tj. rezultat.

S tim rezultatom možemo biti zadovoljni ili nezadovoljni. Ako smo nezadovoljni, obično odmah zaključimo da smo donijeli pogrešnu odluku.

No ono što se zapravo dogodilo je to da smo kroz dobiveni rezultat u biti dobili neku vrstu feedbacka tj. povratnu informaciju na donesenu odluku.

Stoga, potpuno je u redu ako smo s nekim rezultatom nezadovoljni jer iz toga možemo dobiti mnogo korisnih povratnih informacija:

• što je to što nam se sviđa ili ne sviđa,

• što za nas funkcionira ili ne funkcionira,

• što točno ne želimo ili što točno želimo,

• koja je to potreba koju imamo a koja dobivenim rezultatom nije zadovoljena.

Dobra strana loših odluka

Svaki put kada nam se ne svidi ono što se dogodilo nakon donesene odluke, mi u biti dobivamo sve jasniju i oštriju sliku onoga što želimo da se dogodi.

Već prilikom donošenja sljedeće odluke bit ćemo pametniji i bogatiji za nove informacije koje smo prikupili prilikom provedbe prve odluke, a koje nikada ne bi niti otkrili da nismo donijeli prvotnu odluku i upustili se u njenu provedbu!

Provući ćemo ovaj koncept kroz jednostavan i svima blizak životni primjer.

Recimo da smo bili u vezi ili u braku s partnerom na kojeg se nismo mogli financijski osloniti - koji ili nije uopće zarađivao ili je premalo zarađivao pa je to uvelike narušavalo kvalitetu tog odnosa.

Kroz iskustvo takve veze otkrili smo da želimo partnera koji će biti uspješan i financijski stabilan.

I doista - odabiremo sljedećeg partnera koji ima te kvalitete.

Prethodni partner za kojeg smo smatrali da je „pogrešan“ pomogao nam je da jasnije definiramo što je to što nam je važno da imamo u partneru.

Idemo dalje, u ovoj novoj vezi događa se nešto novo. Naime, uskoro spoznajemo da naš partner pošto je tako uspješan, nema baš puno vremena i energije za nas jer većinu svog vremena provodi radeći.

Hmm….nismo baš ni tako zamišljali svoju idealnu vezu. Promaklo nam je da bi se tako nešto moglo dogoditi.

Dakle, nismo mogli predvidjeti tu „nuspojavu“ dok ju na vlastitoj koži nismo doživjeli.

Sada smo pak otkrili da, osim toga da želimo partnera koji će biti uspješan i financijski stabilan, želimo i to da taj partner bude dostupan i da nam se posvećuje, a ne da nas zapostavlja radi posla.

Dakle, svaki naš novi odabir, svaka naša odluka, svako naše iskustvo u koje smo se upustili pomaže nam da što jasnije, detaljnije i specifičnije definiramo ono što uistinu želimo.

Jer kada imamo tu jasnoću, detalje i specifikacije onda je daleko veća vjerojatnost da će naš sljedeći odabir biti pun pogodak.

Dobitak ili gubitak - o nama ovisi

Koliko ćete „pogrešnih“ partnera, prijatelja, poslova, karijera, stanova, komada odjeće imati ovisi o tome obraćate li pozornost na ono što ste dobili kroz određena iskustva ili na ono što ste izgubili.

Je li vam fokus u slučaju „pogrešne“ veze na izgubljenim godinama ili na naučenim lekcijama iz te veze?

Igrajte se i eksperimentirajte sa svojim fokusom i svojom percepcijom.

Opustite se i namjerno oduzmite važnost i veličinu odlukama koje trebate donijeti. Ne dozvolite da vas neodlučnost iscrpljuje.

Odahnite i sjetite se da ne postoji pogrešna odluka jer svaka donesena odluka pomiče vas prema naprijed.

Pogrešna može biti samo ona odluka iz koje nismo ništa naučili. A jesmo li išta naučili i što smo naučili to ovisi samo o nama!

Ako želite lakše donositi odluke kojima ćete biti zadovoljni te kroz život kročiti s više samopouzdanja i samosvijesti, pridružite nam se na programima kundalini joge u Chillout Gardenu!

Neodlučnost nam uzima puno vremena i energije te koči naš napredak u svakom pogledu. Toga uopće nismo toliko svjesni jer se to događa na jednoj vrlo suptilnoj razini.

Većina ljudi nažalost živi na autopilotu, po nesvjesnim programima. Ne odlučuju svjesno o svom životu dopuštajući drugima da to čine za njih, prepuštajući se olako danim okolnostima.

Život pak teče bez obzira na to jesmo li njegov aktivni ili pasivni sudionik.

Kad biramo biti pasivni i ne donositi odluke za sebe, to je kao da sjedimo na stražnjem sjedalu auta umjesto da sjedimo na vozačevom mjestu i upravljamo volanom svog života.

Dnevno donesemo čak 35 tisuća odluka! Zvuči puno i kao da je nemoguće, no kada malo bolje razmislimo puno je toga o čemu svakodnevno odlučujemo.

Što odjenuti, što jesti, kojim putem danas ići na posao, kada održati važan sastanak, očistiti inbox, uzvratiti propuštene pozive, kupiti nešto, odraditi nešto, kliknuti na link i pročitati ovaj tekst…

Da, sve su to ni manje ni više nego naše odluke samo što ih donosimo brzo i više manje automatski, stoga ih ne percipiramo kao posebno važne i ne doživljavamo kao „odluke“ u pravom smislu te riječi.

Odluke koje iscrpljuju

S druge strane, postoje odluke o kojima dugo razmišljamo, analiziramo, važemo razloge „za“ i „protiv“, diskutiramo o njima s drugim ljudima i stalno nam se motaju po glavi.

Ovakvim odlukama itekako dajemo važnost i doživljavamo ih kao „odluke“ u pravom smislu te riječi. I upravo su to te odluke koje nas najviše iscrpljuju i o kojima u ovom tekstu pišemo.

Zašto nas takve odluke najviše iscrpljuju? Ne zato što su velike i važne. Velike su i važne onoliko koliko mi o njima razmišljamo.

Odgovor je vrlo jednostavan – iscrpljuju nas zato što su nedonesene!

I kao takve prisilno okupiraju prostor u našoj glavi, troše našu energiju, naše vrijeme, plijene našu pozornost i narušavaju naš unutarnji mir. Pravi energetski vampirići.

Dok razmišljamo o tim nama važnim odlukama, imamo osjećaj da se „bavimo“ tim odlukama i da smo na neki način produktivni. No, mi zapravo o njima samo razmišljamo i to je to.

Ponekad toliko intenzivno razmišljamo o njima da imamo osjećaj kao da smo se dobro naradili i da smo nešto odradili! A u stvarnosti se zapravo nismo pomaknuli niti milimetra.

Jer izvrtjeli smo tu odluku u glavi no na kraju dana ona je i dalje nigdje drugdje nego samo u našoj glavi. Nedonesena.

A naš mozak raspolaže ograničenim količinama energije u danu i trebali bi se pitati na što želimo trošiti tu energiju.

Čuvajte svoju energiju

Kao što nam je prirodno paziti da se ne razbacujemo novcem kojeg imamo, isto tako bi trebali paziti da se ne razbacujemo svojom energijom. Jer i ona je potrošiva.

Kada je donošenje odluka u pitanju, svoju energiju možemo koristiti na dva načina:

1) Možemo ju trošiti na razmišljanje o odluci, njeno analiziranje i preispitivanje, u kojem slučaju se sva aktivnost događa samo u našoj glavi,
2) Ili možemo donijeti tu odluku i potom svoju energiju, umjesto na razmišljanje o odluci, preusmjeriti i utrošiti na provedbu te odluke!

Donošenje odluke ne treba poistovjećivati s tim da pod svaku cijenu trebamo nešto učiniti. Odlučni smo kada nečemu čvrsto i samopouzdano kažemo DA ili NE. I kada stanemo iza tog svog odgovora i sami sebi držimo leđa.

No, između odgovora DA i NE postoji cijela paleta odgovora koji nas hvataju u zamku neodlučnosti i uvode u krug samoiscrpljivanja.
To su odgovori poput: „Ne znam, nisam sigurna, možda, moram još vidjeti, moram razmisliti, što ako donesem krivu odluku…“.

Ogromna je razlika između osjećaja koji imamo kada kažemo:

a) „DA, to ću učiniti“ ili „NE, neću to učiniti iz tog i tog razloga“
b) Ili kada vrtimo u glavi: „Ne znam, nisam sigurna, možda, moram još vidjeti, moram razmisliti, što ako donesem krivu odluku…“.

U prvoj opciji, odluka je donesena, izbačena je iz naše glave, ne razmišljamo više o njoj i ne dopuštamo da nas iscrpljuje. Preusmjeravamo potrošnju naše energije na provedbu donesene odluke (ako je naša odluka bila DA) ili za nešto potpuno novo (ako je naša odluka bila NE). U svakom slučaju, hodamo i pomičemo se prema naprijed.

U drugoj opciji ostajemo u začaranom krugu vlastite neodlučnosti i samoiscrpljivanja. Nekontrolirano i uzaludno razbacujemo svoju energiju, ostajemo u svojoj glavi, ne poduzimamo nikakve aktivnosti osim razmišljanja. U ovom slučaju također hodamo, no ne prema naprijed nego u mjestu!

Ako želite odvažnije kročiti prema naprijed i s više samopouzdanja donositi odluke kojima ćete biti zadovoljni, pridružite nam se na programima kundalini joge u Chillout Gardenu! Kundalini joga siguran je put do unutarnje jasnoće i radosnijeg života, a više o istoj možete doznati na našem blogu!

Your Chillout Garden d.o.o.
Jarnovićeva ulica 17H, Zagreb, Hrvatska
OIB: 61245499895
MBS: 081435826
Upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu
Temeljni kapital 20.000 kn uplaćen u cijelosti
Član uprave: Marko Svetličić
IBAN: HR7423600001102992440 otvoren u Zagrebačkoj banci d.d.
Kontakt: 098/171-2428
E mail: ivana@chillout.garden
Opći uvjeti poslovanjaPolitika privatnosti