Prisjetite se neke svoje trenutne situacije koja vas muči i frustrira već neko vrijeme.
Kada imamo takvu situaciju i ona se ne mijenja, s vremenom to počinjemo sve teže i teže podnositi i kad tad dođe taj trenutak u kojem shvatimo da zapravo cijelo vrijeme trpimo nešto što nam uopće ne odgovara odnosno nešto što nije u skladu s nama.
Nakon što smo to shvatili, obično našem mozgu treba neko vrijeme da procesuira tu spoznaju. U ovoj fazi često znamo zamjerati sami sebi što smo dopuštali da se neke stvari događaju. Nije uvijek lako to si priznati.
No nema nikakve potrebe da si zamjeramo jer svaki čovjek radi najbolje što zna u datom trenutku. Čim spozna da može bolje, preusmjerit će se prema tom boljem.
Nakon što smo spoznali da smo nezadovoljni, te nakon što smo procesuirali tu spoznaju, počinjemo razmišljati o tome što bi mogli učiniti da stvari za nas postanu bolje.
Ovdje se nalazimo tik ispred neke promjene koja će se uskoro početi događati ili neće.
Upravo u ovoj fazi tj. na ovom mjestu, nalazeći se tik ispred promjene, često zakažemo. Prestrašimo se.
Prestrašimo se promijenjene verzije sebe.
One verzije sebe koja je prepoznala neku svoju potrebu koju je dugo zatomljavala. A jednom kada prepoznamo da imamo potisnutu potrebu, automatski imamo poriv i udovoljiti toj potrebi.
Kao kada smo gladni ili žedni pa ćemo udovoljiti tim potrebama. Nećemo trpjeti i dopuštati da unedogled budemo gladni ili žedni. Niti ćemo od nekog drugog očekivati da nas nahrani ili napije. Niti ćemo kukati i kriviti druge što smo gladni ili žedni.
Prestrašimo se promijenjene verzije sebe jer nije jednostavno udovoljiti, primjerice, potrebi za slobodom ili potrebi za poštovanjem. To su daleko sofisticiranije ljudske potrebe od osnovnih bioloških potreba poput gladi ili žeđi.
Razumljivo je da se prestrašimo jer nam rješenja u ovim slučajevima nisu servirana na pladnju, tj. nisu nam uvijek lako dostupna niti poznata. Želimo nešto i znamo da to želimo, ali mislimo da ne znamo kako doći do toga.
Uslijed te prestrašenosti započinjemo preispitivati svoje nezadovoljstvo u vezi svoje situacije koja nas muči. Preispitujemo je li nam zaista baš tako loše, pretjerujemo li možda, jesmo li možda ipak prezahtjevni, imamo li prevelika očekivanja, jesmo li nezahvalni u vezi onoga što imamo, jesmo li pohlepni ako od života očekujemo više od onog što imamo i slično.
Pokušavamo se „izvući“ iz onog trenutka u kojem se od nas očekuje donošenje neke odluke i poduzimanje nekog iskoraka koji će pokrenuti promjenu koju priželjkujemo.
U daljnjem tijeku razvoja događaja moguća su dva scenarija:
a) da pokleknemo pred strahom, odustanemo i povučemo se;
b) ili da unatoč strahu donesemo odluku i učinimo iskorak prema naprijed.
U prvom scenariju svojevoljno pristajemo ostati u situaciji koja nas ne zadovoljava. U tom trenutku tu situaciju percipiramo kao svoju zonu komfora.
No je li nam doista „komforna“ situacija koja nas toliko dugo već frustrira? Sigurno nije.
Ali nam je POZNATA pa je zato mentalno udobnija od neke potpuno nove situacije. Jer, iako čeznemo za novom situacijom, mi ipak nikada nismo bili u njoj pa nam je potpuno nepoznata i time nekomforna.
I što se onda događa u tom prvom scenariju? Jedno veliko ništa.
Drugim riječima – stagniramo!
Promijenjena verzija sebe nikada ne ugleda svjetlo dana. Ostaje samo ideja u glavi, neiskorišteni potencijal, samo dio naše mašte i neispunjenih želja. Vraćamo se dobrom starom kukanju kao jedinom lijeku za naše nezadovoljstvo.
Ako se odlučimo za drugi scenarij u kojem koračamo naprijed usprkos strahu, tada bi promijenjena verzija sebe itekako ugledala svjetlo dana. Donijeli bi odgovarajuću odluku i krenuli bi u njenu realizaciju i to bi nas povelo u smjeru priželjkivane promjene.
Kakvu točno odluku donijeti i što točno učiniti – pitanja su na koja odgovore već znamo.
Svaki put kad nešto trebamo učiniti, na intuitivnoj razini mi već znamo što je to. Međutim, nemamo razvijenu naviku da tako olako vjerujemo sami sebi.
Postupati u skladu sa svojom intuicijom, tj. sa svojim unutarnjim glasom koji čujemo, nije lako jer često zahtjeva od nas da donosimo nelogične odluke i činimo sulude stvari.
No naš unutarnji glas nas nikada ne može odvesti u krivom smjeru jer je to glas naše duše. A na nju se uvijek možemo osloniti. Ona zna bolje od nas. Uvijek i beziznimno.
Ne zaboravite - krive odluke zapravo ne postoje, a neodlučnost nas samo može iscrpiti.
Ovdje svakako treba izreći glasno jednu jako važnu stvar, a to je da naša duša nema plan izbjegavanja boli i neugodnih iskustava kroz koja ponekad moramo proći da bismo stigli tamo gdje uistinu želimo biti.
Uloga naše duše je da nas najkraćim putem dovede tamo gdje želimo biti. Bez obzira na to što je taj put malo grbav, stjenovit i vjetrovit. Malo ćemo se napregnuti, no ništa što nismo u stanju savladati.
I tako ćemo doživjeti ekspanziju u životu i svjedočiti svom osobnom rastu i razvoju.
Zaključno, bilo da ostanemo tamo gdje jesmo, bilo da učinimo iskorak prema željenoj promjeni – u obje opcije pristajemo na određenu dozu neugodnih osjećaja.
U prvoj opciji to će biti oni stari i poznati neugodni osjećaji radi kojih smo i počeli razmišljati o promjeni, a u drugoj opciji to će biti nelagodni osjećaji s kojima ćemo se susretati dok savladavamo onaj novi, ali grbavi, stjenoviti i vjetroviti put.
Na vama je da procijenite što vam se više isplati - imati neugodne osjećaje koji su sastavni dio vašeg stagniranja ili imati neugodne osjećaje koji su sastavni dio vašeg osobnog rasta i razvoja? Nagrade su neusporedive!
Sjetite se ovog teksta svaki put kada se prestrašite svojih velikih želja i neograničenih mogućnosti koje vam život pruža! I pridružite nam se na programima kundalini joge kako biste sve velike i male odluke donosili brže i lakše, a život živjeli odvažnije i radosnije!
U najranijoj dobi stvorili smo uvjerenja koja su nam bila potrebna kako bi se uklopili u okolinu u kojoj smo se rodili i odrastali.
Ako su nas, primjerice, ismijavali dok smo bili mali, bili smo prisiljeni razviti odgovarajuće uvjerenje koje nam je omogućavalo da se, usprkos ismijavanju, uklopimo u takvu okolinu.
Možda smo razvili uvjerenje da je najsigurnije da šutimo i budemo što više neprimjetni jer su tada manje šanse da se izložimo ismijavanju drugih.
To nam je garantiralo sigurnost. I to je dobro funkcioniralo. Mogli bismo reći da smo pronašli uspješan recept kako se uklopiti u tadašnju okolinu, a da pritom ne nastradamo.
I držali smo se tog recepta veći dio svog života. Imali smo dokaz da je učinkovit i da nam služi.
20-30 godina kasnije, shvatimo da imamo problem s izražavanjem.
Jer nakon 20-30 godina nismo više u istoj okolini i više nas ne ismijavaju, a mi i dalje šutimo i ne izražavamo svoje mišljenje jer smo naučili da je tako najsigurnije, jer nam je taj recept godinama služio kao uspješan i jer nam je takvo ponašanje praktički usađeno.
Kada je došlo vrijeme da otpustimo to staro uvjerenje, život nam je započeo servirati iskustva koja od nas traže da prestanemo biti neprimjetni, da više ne šutimo, da se pokažemo svijetu onakvi kakvi jesmo bez straha da će nas netko ismijati.
Usprkos takvim okolnostima i iskustvima, mi se i dalje ponašamo u skladu sa svojim starim i dobro poznatim uvjerenjem da je bolje da šutimo.
No, budući da starim ključevima ne možemo otvoriti nova vrata, postajemo nezadovoljni, frustrirani i tjeskobni.
Čvrsto se držimo starih uvjerenja kao da nam život znače, umjesto da ih otpustimo i napravimo prostora za neka nova uvjerenja - adekvatnija za novu okolinu i novu realnost u kojoj živimo.
Ako već neko vrijeme ne uspijevate ostvariti željenu promjenu u određenom području svog života, to je indikator da u vašem razmišljanju postoji jedno ili više uvjerenja koje vas ograničavaju i blokiraju u ostvarenju onoga što želite.
Kvaliteta vašeg života ovisi o kvaliteti vaših uvjerenja. Ili ćete vi vladati svojim uvjerenjima ili će ona vladati vama.
Prirodno je i zdravo da se tijekom života mijenjamo. Za sretniji i ugodniji život poželjno je da u nekom trenutku prestanemo robovati starim načinima razmišljanja i funkcioniranja.
U Chillout Gardenu volimo otkrivati i razvijati vlastite potencijale i graditi život u kojem je ugodno živjeti.
To radimo kroz teorijske i praktične programe kundalini joge koja je poznata kao „joga svjesnosti“ jer osvještava naše dotrajale obrasce ponašanja i na suptilan i nježan način nam pomaže da osvijestimo i u svoj život integriramo nove, za nas bolje načine razmišljanja i funkcioniranja.
Pridružite nam se i zakoračite u bolji, smisleniji, radosniji život!
Osjećate li se često kao da vam život “propušta”? Kao da vrijeme i energija nekontrolirano cure na nekoliko strana dok vi bespomoćno promatrate?
Ili se ujutro budite radosni, puni energije, spremni poletjeti u nove pobjede i iskoristiti novi dan na najbolji mogući način?
Velika je razlika između ova dva stanja.
U kojoj god se fazi trenutno nalazili, trebate znati da je promjena uvijek moguća, a vaša unutarnja snaga nikada zapravo nije izgubljena - može biti samo uspavana.
Riješite test i doznajte koliko se zapravo snažno osjećate i što možete učiniti da udahnete svom životu novu energiju!
